SPOJILI SMO: Officine Panerai Radiomir i Vespa Sei Giorni II – najbolje iz Dolce Vita svijeta

Postoji li zemlja na ovome svijetu koja je doprinijela više po pitanju dizajna od Italije? U arhitekturi, industriji, automobilizmu, modi, namještaju… Zemlja je to u kojoj obična tegla za cvijeće ili rezačica salama izgleda poput djela koje zaslužuje mjesto u muzeju. Ma spomenite bilo koji kreativni segment iz Italije će se u trenutku stvoriti malo remek-djelo. Kako drugačije nazvati dvije ikone koje smo spojili u ovoj priči. Iz urarskog svijeta odabrali smo model koji porijeklo vuče još iz 1860., godine u kojoj je Giovanni Panerai u Firenci otvorio urarsku radnju koja je istovremeno bila i škola za majstore urare, dok je svijet motocikala ovaj put branila Vespa, skuter koji je izgradio Italiju i postao nezamjenjivo gradsko prometalo već 1946.

Iza naziva Radiomir krije se patent iz 1916. , kad je Panerai za potrebe talijanske Kraljevske mornarice (koju su već opskrbljivali preciznim instrumentima), kreirao posebni svjetleći prah na osnovi radija koji je omogućavao bolju vidljivost u situacijama s manjkom svjetla i pod vodom. Naziv Radiomir patentiran je 23. ožujka 1916., a 1936. je predstavljen i prototip istoimenog ronilačkog sata. Tad su postavljene i dizajnerske smjernice vidljive i na modelu koji smo nosili: veliko čelično kućište, četvrtasta forma nalik jastuku, svjetleći indeksi i kazaljke.

Prve, pak, Vespe predstavljene su u golf klubu u Rimu 1946. godine. Model Vespa 98 imala je trenutni uspjeh unatoč prisutnom skepticizmu. Mnogi nisu vjerovali u novi koncept koji je ubrzo osigurao obiteljski prijevoz. U početku su ponuđena dva modela, jeftiniji standardni za 55.000 lira te opremljeniji deluxe za 66.000 lira.

Panerai je konstantno unapređivao Radiomir satove čiji prvi serijski modeli izlaze iz manufakture 1938. godine. Takozvani sendvič brojčanik je bio i ostao poseban jer su za njegovu izradu korištene dvije sljubljene ploče. Gornja je bila perforirana na mjestima indeksa i brojeva, a donja presvučena prahom na bazi radija. Specifičnost su im bile i brojke kojih je od početka bilo samo četiri i to na 12, 3, 6 i 9 sati.

Kako su zahtjevi mornarice rasli tako su modeli unapređivani. Osobito u segmentu podvodne izdržljivosti u ekstremnim situacijama zbog čega je predstavljeno izmijenjeno kućište znano kao Radiomir 1940 (po godini predstavljanja). Nasljednik Luminor predstavljen je 1949., no o njemu nekom drugom prilikom.

Sat koji smo nosili specijalno je izdanje iz 2017., a puno mu je ime Officine Panerai PAM721 Radiomir 3-Days Acciaio 47MM . Vintage je to reinterpretacija modela s početka priče, izravno inspirirana Type D verzijom reference 3646 koje su koristili takozvani Kampfschwimmer, borbeni ronioci njemačke ratne mornarice tijekom drugog dijela Drugog svjetskog rata (poznati i pod imenima Kleinkampfmittelverband i Meereskämpfer), a prepoznaje se po jednostavnom mat crnom sendvič brojčaniku lišenom svih nepotrebnih detalja. Na njemu nema čak ni imena branda, tu je ostao tek klasični Paneraijev raspored sa četiri arapske brojke i satnim markerima koji će oduševiti urarske entuzijaste.

Minimalistički dizajn kompletiraju jednostavne kazaljke s plavim porubom. Čist brojčanik bez ikakva natpisa inicijalno je nastao zbog ratnih uvjeta korištenja, jer se tako u slučaju zarobljavanja vojnika otežavalo otkrivanju podrijetla i proizvođača sata. Uz modele PAM249 Radiomir 1936 47MM i PAM448 Radiomir California 47MM (oba s takozvanim California brojčanikom, koji kombinira arapske i rimske brojke) to je jedini moderni Paneraijev model bez standardnih natpisa. Stražnja strana sata otkriva moderan sat opremljen naprednim kućnim mehanizmom, kalibrom P.3000 (a staklo kroz koje je vidljiv je safirno za razliku od kupole koja štiti brojčanik, koja je izrađena od pleksiglasa). Potrebno ga je ručno navijati, što se također lijepo uklapa u retro priču, a navijen će raditi puna tri dana. Velik sat promjera 47 mm teško će se uvući pod rukav košulje, no za to nije ni namijenjen. To je „dizajnerski objekt” dostojan pokazivanja.

I Vespa Sei Giorni ideju povlači iz prošlosti, iz 1951., kad je Piaggiova trkača momčad s Vespom 125 osvojila čak devet zlatnih medalja na prestižnoj enduro utrci Sei Giorni Internazionale di Varese. Praktični dvokotač koji smo vozili predstavlja drugo izdanje tog sjajnog remakea po prvi put predstavljenog 2017. godine, a pritom valja znati i da je Sei Giorni II Edition najjača serijska Vespa svih vremena, pogonjena novim motorom 300 HPE (High Performance Engine), snage 23,8 KS i okretnog momenta od 26 Nm.

Jedinstveni dizajn prepoznatljiv je po smještaju svjetla na prednji blatobran u duhu davno prohujalih (ali nikad zaboravljenih) vremena, mjernim instrumentima bez digitalnih dodataka, kratkom vjetrobranskom staklu, sportskom sjedalom u kombinaciji glatke i brušene kože, velikim „startnim brojem” šest na stražnjem boku i potpisom Sei Giorni ispod njega. Sportski duh naglašen je i kontrastnim kombiniranjem crnih elemenata i crvenih detalja. Jedinstvena je i boja, mat siva, dostupna samo uz ovaj model.

No, vintage je ipak tek izgled dok je opremljenost na najvišem nivou, pa donosi i USB priključak, ABS kočnice, diodno stražnje svjetlo… Luksuzan detalj skriven je na poklopcu prednjeg spremnika, pločica s rednim brojem iz limitirane edicije, a Vespa Sei Giorni posebna je i po sjedalu na kojem ima sasvim dosta mjesta i za suvozača ili suvozačicu te jednostavnom cjevastom upravljaču koji će lijepo sjesti u ruku s Paneraijevim uskrslim „borbenim plivačem” na zapešću. Ukratko – Panerai i Vespa uspjeli su neo-retro izvedbama podsjetiti na slavnu prošlost toliko poželjnu i u modernoj budućnosti.