Alexander Shorokhov alfa je i omega vrsnog njemačkog urarskog branda Aleksandar Shorokhoff, a koji je neposredno svog 30. rođendana krenuo i u osvajanje hrvatskog tržišta, što je, jasno je, i više no dobar razlog da s njim kratko pročavrljamo. Alexander je rođen 1960. godine u Moskvi. Tijekom studija na Visokoj građevinskoj školi pohađao je i kolegij arhitekture, gdje se toliko istakao da je postao dio grupe od dvadeset menadžera koji su u jeku Perestrojke, 1991. godine, poslani u Njemačku temeljem sporazuma između njemačkog kancelara Helmuta Kohla i sovjetskog čelnika Mihaila Gorbačova o doškolovanju koje je mlade talentirane Ruse trebalo pripremiti za slobodnu tržišnu ekonomiju.
I samo godinu kasnije Alexander je u Frankfurtu je osnovao Poljot-V, tvrtku za distribuciju satova najznačajnijeg i u svijetu najpoznatijeg ruskog urarskog branda Poljot s ciljem njegove komercijalizacije u cijeloj Europi. Alexander 1994. godine osniva i svoju prvu proizvodnu urarsku marku Poljot-International, koji je nastavio tradiciju ruskog Poljota dodajući mu samostalni suvremeni dizajn i visoku kvalitetu materijala i izrade. No, premda je Poljot-international bio vrlo uspješan (i do danas uz podbrand Basilika narastao do godišnje prodaje oko 10.000 satova u 35 zemalja) oni dobro poznaju Alexandera Shorokhova već tad su znali da ga ni to neće zadovoljiti. I doista, kako bi ostvario svoje velike ambicije da samostalno proizvodi visokokvalitetne mehaničke satove, 22. rujna 2003. godine Aleksander Shorokhov osnovao je brand pod vlastitim imenom – Alexander Shorokhoff Uhrenmanufakture.
Prezivate se Shorokhov, no u imenu branda umjesto jednog slova v našla su se dva f? -Ha, nazovite to ruskim načelom, želio sam tim potezom dodatno potencirati svoje rusko porijeklo i rusku kulturnu tradiciju na koje sam jako ponosan, baš kao i tradiciju francuske kvazifonetske transliteracije koju su na posve isti način prakticirali brojni ruski plemići koji su na početku dvadesetog stoljeća otišli živjeti i raditi izvan ruskih granica, kao što su primjerice vjerojatno i kod vas dobro poznati Romanoff, Davidoff i Smirnoff.
No, kako je uopće počela vaša urarska priča? – Priča je počela davno, dok sam bio mlad. Volim biti kreativan Svi moji satovi vrlo su mi dragi jer su vrlo neobični i čine avangardni smjer u kojem idem u svom brandu, gdje kreirajući satove stvaram umjetnička djela bez ikakvih granica i okvira i uvijek skiciram neke stvari. Tako sam nesvjesno napravio svoje prve dizajne za kuće, automobile, odjeću i još mnogo toga. No, moja prava priča u urarskom svijetu započela je tak nakon studija u Njemačkoj, kad sam tamo 1992. godine pokrenuo svoju tvrtku za distribuciju Poljot satova.
Kad ste se uopće zainteresirali za satove? – Kao inženjer, volim tehničke stvari i s nima sam se bavio nakon diplome. Posebno su me zanimali satovi, ti precizni mali mehanički strojevi. Htio sam znati kako je sve u njima povezano i kako funkcionira. Mehaničke ure su uistinu pravo malo tehničko čudo, pa je bilo i nekako logično da se zaljubim u njih, da se rodi ta moja velika strast prema atraktivnom mehaničkom satu.
Koji je bio vaš prvi osobni sat? – U dobi od tek 16 godina kupio sam si prvi sat. Poljot. To je bilo nevjerojatno iskustvo i bio sam jako ponosan na to.
Kako nastaju novi modeli u vašim kolekcijama? – Ja nisam samo vlasnik tvrtke nego i dizajner koji kreira sve naše satove. Budući da je izvanserijski dizajn jedna od najvažnijih komponenti branda, uvijek mi treba nova inspiracija i novi načini razmišljanja o dizajnu sata. Puno putujem i prikupljam inspiraciju po cijelom svijetu. Lijep primjer za to je sat Los Craneos, automatik sa dvije vremenske zone, i priča što me inspiriralo da ga kreiram. Taj put radilo se o putovanju u Meksiko , koje sam odradio prije nekoliko godina, a prilikom kojeg sam posjetio i muzej slikarice Fride Kahlo. I bio toliko fasciniran živopisnim, veselim i hrabrim Fridinim umjetničkim djelima da sam joj odlučio posvetiti sat. Informirao sam se o kulturi, o njezinu životu i njezinoj umjetnosti te u njezinu čast izradio specijalni sat s ručno emajliranim lubanjama na brojčaniku, koji je dosad doživio tri efektna izdanja. Prekrasni su to satovi koji me podsjećaju na moje sjajno vrijeme u Meksiku. I sretan sam što, bar kako to ja vidim, tamo doživljenu kulturu i inspiraciju mogu prenijeti i na druge ljude, inspirirati ih…
Koji model koji ste dizajnirali vam je najdraži? – Ponosan sam na neke od modela koji su zapravo „brand statement”, kao što je primjerice Miss Avantgarde iz 2011., moj prvi avangardni i smjeli sat, pa Kandy Avantgarde, Revolution, Levels, Winter, ali i novi model Shar koji na svjetlo dana izlazi za mjesec dana. To će biti moj prvi sat u potpuno okruglom sfernom obliku. Zapravo su mi svi moji satovi vrlo dragi jer su vrlo neobični i čine avangardni smjer u kojem idem u svom brandu, gdje kreirajući satove stvaram umjetnička djela bez ikakvih granica i okvira.
Inspiraciju, koliko vidimo, crpite iz puno raznih izvora. No kad je riječ o osobama, onda su to razni slavni umjetnici s kojima više ne dijelimo ovaj naš živi svijet. Jedina iznimka dosad, čini mi se, bio je sat Barbara, inspiriran i kod nas vrlo poznatom jazz glazbenicom Barbarom Dennerlein? – Imate pravo, no Barbara je toliko iznimna osoba da zavrjeđuje da se zbog nje napravi iznimka. Tu sjajnu Jazz Lady, koju kod nas vole zvati i „najboljim njemačkim jazz izvoznim proizvodom”, upoznao sam, zapravo, posve slučajno 2012. kad se ona, kako sama kaže odmah “na prvi pogled” zaljubila u moj sat Miss Avantgarde, koji otad gotovo da nije skidala s ruke. I tako na neki način postala i svojevrsna ambasadorica branda… S vremenom sam shvatio i koliko smo zapravo slični kao i da smo oboje očito dio slične umjetničke avangarde, da smo oboje odavno napustili mainstream i da smo stalno u potrazi za neobičnim, bez strah da iskušamo nešto novo, baš kao što nam je jako važna i zanatska izvrsnost. Te strasti spojila su nas tako da se sjajno razumijemo bez velikih riječi, pa sam 2015. odlučio stvoriti i jedan njoj posvećeni jedinstveni sat. Sat koji istodobno dobro oslikava moje shvaćanje avangardne umjetnosti i iskazuje moje divljenje umjetnosti glazbi koje Barbara stvara na orguljama i specifičnom načinu na koji ih svira. Otud na brojčaniku i klavijatura i glazbeni ključ koji označava prijelaz granica… Sat se pritom, na koncu, osim Barbari dopao i drugima, pa i žiriju nagrade German Design Award.
Većina vaših modela stiže u ograničenim serijama. Zašto? – Pa vidite – mi stvaramo posebne, umjetničke modele inspirirane umjetnošću i kulturom iz cijelog svijeta. Dizajn je vrlo neovisan, a proizvodnja je ponekad vrlo složena, dijelom i zbog vrlo puno ručnog rada i samim time neprikladna za masovne serije. Osim toga, želimo kupcu ponuditi određenu ekskluzivnost. Zato čak imamo i dosta modela koji su uistinu unikat, odnosno koji će zaživjeti u samo jednom primjerku.
Kako gledate na cijelu urarsku industriju kad usporedite kakva je bila u doba kad ste prije trideset godina osnovali manufakturu i kakva je danas. Koliko se promijenila? – Jako! Kao prvo, tad svijest o brendu nije bila toliko visoka i važna kao danas. Drugo, raznolikost dizajna i tehnička izvedba mehaničkih satova još nije bila toliko izražena. Tuourbilloni su, primjerice, tada bili jako, jako rijetki, a danas z njima može posegnuti bilo koji brand. Treći važni element je tržište pametnih satova. Tada ono nije postojalo, a danas Apple proizvodi više satova od Rolexa. Sljedeća stvar su, dakako, i cijene, jer danas neki satovi stoje čak i više od milijun eura. Sve u svemu, danas dobar mehanički sat ima drugačiju poziciju u društvu jer se često pojavljuje i kao nositelj imagea i kao umjetničko djelo, a ne samo kao instrument za mjerenje vremena.
Kakva je onda budućnost urarske industrije, poglavito nezavisnih brendova poput vašeg? – Pa vidite, jako je važno biti jedinstven na tržištu, imati svoju nišu. Ako ste to uspjeli, dobro ste pripremljeni za budućnost. Ako niste, odnosno ako je vaš sat samo kopija druge marke, onda će to biti vrlo teško na duge staze. To zapravo vrijedi i za male i za velike brandove, jer današnji kupac želi na zapešće staviti nešto posebno i izdvojiti se iz gomile. Mi smo pronašli naš smjer i nastavit ćemo ga širiti i jačati.
Koja su vam tržišta najznačajnija? – Njemačka, SAD, Hong Kong i Singapur. Tamo se formira svjetska vrijednost i značaj urarskog branda. Ipak, redovito radimo i na otvaranju novih tržišta kako bi brand Alexander Shorokhoff korak po korak postao još poznatiji u cijelom svijetu.
Gdje je tu mjesto Srednje Europe i Hrvatske? – Već imamo dobru distribuciju u Austriji, Češkoj i Slovačkoj, a premda smo u Hrvatskoj krenuli s prodajom tek nedavno već vidimo dobre rezultate. Stoga nam je plan daljnji razvoj ovog tržište s nekim dugoročnim i vrlo solidnim partnerom.
Što radite kada ne radite? – Teško je povući granicu između posla i slobodnog vremena. Pošto sam vrlo nemirna i kreativna osoba ponekad me inspiracija pogodi za vikend ili čak kad sam na odmoru, pa tad odmah krenem s dizajnom sljedećeg sata. U svom radnom bloku stoga sad imam oko 500 dizajnerskih skica za satove koji mogu krenuti u realizaciju u bilo kojem trenu. Inače volim provoditi vrijeme sa svojom obitelji, volim putovati, razgovarati s različitim ljudima kako bih razumio druge kulture i nacije.
S obitelji se zapravo družite i na poslu… – Da, mi smo obiteljska tvrtka, čime se jako ponosim. Ja vodim tvrtku i odgovoran sam za dizajn, moja kći je odgovorna za marketing i komunikaciju, a supruga radi u odjelu za rezervacije. Danas naš brand ima dvadesetak zaposlenika, a svaki od njih ima svoje stalno mjesto u tvrtki i svoje obveze. Složan smo i uigrani tim, cijenim svakog djelatnika.
I na koncu, teško je pobjeći od aktualnih događaja koji su zgrozili cijeli svijet, poglavito zato što ste vi i cijeli vaš brand jako vezani za Rusiju. – Mi smo daleko, jako daleko od politike i nikad nismo bili baš nikako politički angažirani. Umjetnost i rat dvije su ogromne suprotnosti. Tako je bilo nekad uvijek u povijesti , pa je tako i sad. Mi stvaramo, proizvodimo i živimo u našem novom domu u Njemačkoj više od 30 godina. No, naša šarena ekipa pristigla u tvrtku iz mnogih naroda ovoga svijeta pati sa svim ljudima koji su zahvaćeni ratom. I ja patim. Moja majka je iz Ukrajine, moj otac je bio Rus, moja žena je također iz Ukrajine. Moja krv i moje srce su podijeljeni, baš kao i milijuni Rusa i Ukrajinaca. No. jako dobro znam da nasilje nije sredstvo za rješavanje problema. Osim mira za mene nema alternative! Budimo stoga zajedno jaki u našim srcima. Ljubav i podrška najveća su stvar koju možemo dati, da se rat što prije zaustavi.
