Baselworld je, zapravo, uvijek bio lijepa priča za sve ljubitelje satova. Mjesto na koje se godinama masovno hodočastilo s veseljem kako bi se na jednom mjestu uživo razgledalo gotovo sve novitete koje je globalna urarska industrija mogla ponuditi. No, isto tako svi smo posljednjih godina bili jako svjesni kao tamo puno toga jako škripi. Nezadovoljstvo urara kvalitetom i upravljanjem sajma nije novost, a postalo je vidljivo već 1991. godine, kad je svoju premijeru doživio “odmetnički sajam” nazvan Salon International de la Haute Horlogerie (SIHH), na kojem se te godine u Ženevi pojavilo tek pet brandova – Cartier, Piaget, Gérald Genta i Daniel Roth. Taj salon u međuvremenu je jako narastao, a ove je godine i preimenovan u Watches & Wonders. Koliko je to sad jak sajam, ali i koliki je to gubitak za Baselworld, jasno govori već i popis prošlogodišnjih izlagača na kojem su se uz gotovo sve Richemontove brandove (osim te godine apstinirajućih marki Ralph Lauren Watch & Jewelry i Van Cleef & Arpels) – a to su A. Lange & Söhne, Baume & Mercier, Cartier, IWC Schaffhausen, Jaeger-LeCoultre, Montblanc, Officine Panerai, Piaget, Roger Dubuis i Vacheron Constantin – našli i bratski im Greubel Forsey te vrsni brandovi Armin Strom, Audemars Piguet, Bovet 1822, Christophe Claret, DeWitt, Ferdinand Berthoud, F.P. Journe, Girard-Perregaux, Grönefeld, H. Moser & Cie., Hautlence, Hermès, HYT, Kari Voutilainen, Laurent Ferrier, MB&F, Parmigiani Fleurier, Ressence, Richard Mille, RJ, Romain Gauthier, Speake-Marin, Ulysse Nardin i Urwerk.
Uz spomenute sudionike SIHH-a, baselski sajam su u posljednjih par godina napustili i drugi ugledni urari, primjerice Franck Muller, MCT – Manufacture Contemporaire du Temps. De Bethune i mnogi drugi manji brandovi kao što su Salvatore Ferragamo, Versace, Versus i Nautica, a otišla je, primjerice, i cijela Movado grupacija (u kojoj su, podsjetimo, Concord, Ebel, ESQ by Movado, Movado, MVMT, Olivia Burton, Rebecca Minkoff te licencni Coach, Hugo Boss, Juicy Couture, Lacoste, Scuderia Ferrari, Tommy Hilfiger). Lani su, pak, Baselworld napustili među inima i Corum, Maurice Lacroix, Michel Herbelin, Raymond Weil i svi brandovi moćne Swatch grupe – Balmain, Blancpain, Breguet, Certina, Flik Flak, Glashütte Original, Hamilton, Harry Winston, Jaquet Droz, Léon Hatot, Longines, Mido, Omega, Rado, Swatch, Tissot, Union Glashütte te licencni Calvin Klein Watch & Jewelry. Pobrojimo li samo ovdje dosad spomenute brandove ispada da je od Baselworlda već do lani odustalo više od 80 jako značajnih svjetskih urarskih brandova, cijela jedna lijepa urarska enciklopedija! A kad je termin za 2020. pomaknut na travanj, sa sajma se odlučio povući i Breitling! No, Baselworld se i unatoč svemu tome još trzao, smrtni mu je udarac ipak zadao tek koronavirus, odnosno ponašanje uprave sajma nakon izbijanja pandemije. Zbog korone sajam su prvo zadesili pojedinačni otkazi dolaska na Baselworld 2020, a najviše je zabolio odlazak Seika, Grand Seika, Bulove, Citizena, Bulgarija i Guccija, i to s vrlo nejasnim objašnjenjima iz kojih se često nije dalo jasno naslutiti planiraju li se ti brandovi zapravo ikad više ponovno vratiti u preskupi im Basel grad. No, prvi razlog kraha koji je izazvao najnoviji exodusa velikih izlagača bio je bahati potez koji je nakon toga uslijedio, odnosno samovoljna odluka organizatora da sajam ne otkaže nego zapravo tek odgodi za siječanj 2021. kako bi mogli izlagačima uskratiti povrat većine novca uloženog u ovogodišnji sajam, odnosno onaj koji se nikad neće održati..
To je bila kap koja je prelila čašu. Naime, čelnici sajma tim su potezom ponovo žestoko ugrizli ruku koja ih hrani. I ozbiljno ugrozili brojne urarske tvrtke. Potom je uslijedila uljudna pismena molba komiteta izlagača da se to ne učini, kao i da se promisli o promjeni datuma održavanja, na što se uprava sajma nije udostojila odgovoriti, odnosno izlagačima je odgovorila indirektno, preko medija, kad je u intervjuu švicarskom Le Tempsu direktor sajma rekao da nemaju namjeru baš ništa mijenjati. Tjedan dana nakon toga dogodila se povijesna pobuna upravo onih najvećih, onih koji bi sve to financijski ipak najlakše podnijeli, i to prvo velike Rolex korporacije. Njihova odluka da napuste i sajam i sam grad u kojem se održava stoga ne treba gledati kao pokušaj da se spase novac uložen u sajam i hotelske rezervacije, nego i kao potez koji pokušava zaštititi cijelu urarsku industriju. Stoga je Rolex odmah pokrenuo i inicijativu koja je uključila druge velike brandove poput njihovog Tudora, ali i Patek Philippea, Chanela i Choparda, s kojima će Rolex krenuti u organizaciju novog urarskog sajma, ali ne u pohlepnom i negostoljubivom Baselu nego u Ženevi. Ta ideja vrlo brzo je dobila logističku potporu od strane fondacije FHH iliti Fondation de la Haute Horlogerie (koja organizira i sajam Watches & Wonders!), a tek desetak sati kasnije kontra Baselworlda i za novi sajam izjasnio se i Bulgari, a nedugo potom istim je putem krenuo i ostatak urarske divizije grupacije LVMH, odnosno brandovi Chaumet, Fred, TAG Heuer, Hublot i Zenith.
Novi sajam, čije je ime još uvijek nepoznato, trebao bi biti održan u Ženevi, i to u isto vrijeme kao i sajam Watches & Wonders 2021., najvjerojatnije početkom sljedećeg travnja, i to također u gradskom velesajamskom centru Palexpo. Kako će ga FHH, Rolex, Tudor i ostali brandovi osmisliti, tko će im se sve još pridružiti te kako će na njemu predstaviti svoje novitete, još se, naravno ne zna, no sigurni smo već sad da će novi sajam biti i ozbiljniji i profesionalniji, i uzbudljiviji i prilagođeniji suvremenom dobu od svog pokleknulog prethodnika. A Baselworld? Mogu li ga u pohlepnom gradu pohlepni organizatori iduće godine ipak održati bez stotinu i tko zna još koliko brandova? A ako ga i održe, hoće li izgledati iole bolje od kakvog seoskog sajma? Jer kako se stvari sad razvijaju čisto sumnjamo da će od njega ostati išta osim pepela. I lijepih sjećanja na hale nekoć pune ljudi i satova…
