Land Rover Defender već se tri četvrt stoljeća u blatu i na pijesku snalazi kao riba u vodi – još od prve generacije predstavljene 1948. kao britanski odgovor na u Drugom svjetskom ratu dokazani američki Jeep Willys. Ne vjerujete? Prisjetite se samo čuvenog relija Camel Trophy, koji se osamdesetih i devedesetih vozio prašumama Amazone, Sumatre, Madagaskara i Zaira, ali i bespućima Sibira, Mongolije i Tanzanije. S novom generacijom pod internom oznakom L663 britanski je proizvođač, međutim, otišao korak dalje i već dokazanim vrlinama – pouzdanosti, praktičnosti i nezaustavljivosti kad je u pitanju off-road – pridodao još i luksuz.
Je li nova generacija Defendera, koja se na našem tržištu pojavila u ljeto 2020., uspjela pomiriti naizgled nepomirljivo provjerili smo na najljepšem mogućem poligonu – asfaltiranim cestama i makadamskim putevima Bujštine na krajnjem sjeverozapadu Istre, ali i parkiralištima luksuznog boutique hotela San Canzian i spektakularne vinarije Kozlović. U druženje s Land Rover Defenderom krenuli smo upravo s parkirališta hotela San Canzian, čije su preuređenje iz originalne kamene kuće u suvremeni luksuzni hotel vodili arhitekt Siniša Bjelica i dizajner Boris Ružić i čiji je restoran Luciano naš vjerojatno najpotpuniji chef Dino Galvagno pretvorio u jednu od najpoželjnijih gastronomskih destinacija u Hrvatskoj. Gotovo pet metara dug, ali i dva širok, odnosno 197 centimetara visok automobil sjajno se uklopio u ambijent San Canziana.
Već iz daljine je lako zaključiti da je riječ o Defenderu, i to unatoč temeljito redizajniranoj prednjoj masci i odbojniku, ali i prepoznatljivim okruglim svjetlima. S boka je već puno lakše zahvaljujući gotovo uspravnom vjetrobranu, sasvim položenom poklopcu motora, naglašenim rubovima blatobrana i redu minijaturnih prozorčića uz rub krova, a s prepoznatljivim proširenjima blatobrana, četvrtastim svjetlima kočnica i vratima s rezervnim kotačem koja se otvaraju u strani straga ga već razabiru i djeca. Bez obzira je li riječ o kraćoj verziji s trojim vratima i oznakom 90, duljoj s peterim i oznakom 110 ili duljoj s osam sjedala i oznakom 130. Danas, međutim, djeluje i otmjeno, pogotovo u tamnijim bojama poput crne Santorini i s aluminijskim kotačima od 20 cola.
Zajedno s preostala 22 okupljena Defendera krećemo u avanturu po Bujštini. Defender je i dalje pravi terenac, a ne SUV. U automobil se, dakle, penjete, držeći se pritom za praktične rukohvate koji porijeklo vuku još od dalekog pretka iz 1948. Na prvi pogled, unutrašnjost djeluje poznato – od prepoznatljivog upravljača s četiri prečke, preko instrumentne ploče s dominantnim brzinomjerom i okretomjerom, do okruglih prekidača za podešavanje ventilacije. Čak i rukohvat ispred suvozača, koji će dobro doći u off-roadu. Tek će pažljiviji promatrač uočiti da je instrumentna ploča sad digitalna, a na više analogna, ručica mjenjača više nije poluga nego joystick, a na vrhu središnjeg grebena blješti na dodir osjetljivi zaslon visoke rezolucije s posljednjim izdanjem Land Roverovog operativnog sustava Pivi. Sve djeluje robusno i čvrsto, a kao i u prethodnim generacijama, unutrašnjost je presvučena gumiranom plastikom da bi se mogla isprati miniwashem. Ne djeluje, međutim, jeftino, već luksuzno, dijelom i zahvaljujući i presvlakama od kože na sjedalima i vratima, kao i digitalnom retrovizoru s kamerom na krovu i hi-fi audiosustavu engleskog specijalista Meridian.
Više od robusnog izgleda, međutim, veseli nas ponuda prostora. I to ne samo sprijeda, već i u drugom redu, gdje je osim oko glava i ramena, mjesta na pretek i za koljena. Još je ljepše u prtljažniku od 916 litara, koji obaranjem naslona stražnje klupe raste na kamionskih 2380 litara. U stvari, mjesta je dovoljno i za treći red sjedala, kojim britanski terenac postaje sedmerosjed. Iz hotela San Canzian u Mužolinima Donjim krećemo na panoramsku vožnju prema čuvenoj vinariji Kozlović, smještenoj u dolini Vale kraj Momjana. Pod poklopcem tiho brunda već dobro poznati dizelaš sa 249 KS. Čak i u prvim minutama nakon jutarnjeg paljenja. Riječ je o 3,0-litrenom motoru sa 6 cilindara, koji se lijepo nosi s pravim terencem od 2,4 tone – do stotke stiže za svega 8,3 sekunde.
Tajna je, dakako, u okretnom momentu od čak 570 Nm pri svega 1250 okretaja, ali i sjajnom automatskom mjenjaču s osam stupnjeva prijenosa, pa Defender lakoćom pretječe na otvorenoj cesti, a u prosjeku troši oko 9 litara. Na otvorenoj cesti potrošnja pada na 8, a u gradu raste na 10 litara. Drugim riječima, s jednim ćete punjenjem 89-litarskog spremnika prevaliti gotovo tisuću kilometara. I pritom ćete itekako uživati. Ne samo u pogledu s visoka i startovima sa semaforima. Defender, naime, nije stranac ni na autocesti, gdje potegne do 190 km/h, a više ne mora strepiti ni od vijugavih brdskih dionica prepunih serpentina, kao na dionici od Motovuna prema Oprtlju.
Gotovo dva metra visoka karoserija, naime, jedva se naginje u oštrim zavojima zahvaljujući zračnom ovjesu, a čak je i upravljač zadivljujuće izravan (2,75 okretaja od jedne do druge mrtve točke). Pritom je i iznenađujuće udoban, čak i pri prelasku preko kratkih poprečnih neravina i udarnih rupa. Defender na svoje, međutim, dolazi pri silasku s asfalta. Sa serijskim reduktorom i zatvaračem središnjeg diferencijala, uz doplatu i stražnjeg, oštre napadne i silazne kuteve (38 i 40 stupnjeva) i karoseriju od tla udaljenu rekordnih 29,1 centimetar jednostavno je nezaustavljiv. Čak i s cestovnim gumama Pirelli Scorpion Zero.
I, što je još ljepše, sve se odvija automatski. Vozač samo treba okretati upravljač, za sve ostalo brine se elektronika – automatski dodaje gas na uzbrdicama i koči na nizbrdicama, a nudi i rendgenski pogled kroz motor na prostor između prednjih kotača. A podignete li i zračni ovjes, voziti se možete kroz rijeku dubine 90 centimetara. I to uz istodobno mjerenje dubine i zvučno, odnosno vizualno upozorenje. Bez trunke, dakle, neizvjesnosti. Vraćamo se na asfalt kod Oprtlja i cestom preko Šterna i Marušića stižemo do Momjana i vjerojatno najpoznatije istarske vinarije obitelji Kozlović, čiji je podrum ukopan u brdo, što mu osigurava idealnu temperaturu za odležavanje najpoznatnijih etiketa – Santa Lucia Noir i Malvazija, Teran i Muškat momjanski.
S terase se, pak, pruža prekrasan pogled na padine s vinogradima i ostatke momjanskog Kaštela. Lokacija kao stvorena za show gostujućeg chefa Stivena Vunića iz jednog od najboljih hrvatskih restorana – Zijavice u Mošćeničkoj Dragi. Uz pratnju DJ Wazabyja i bubnjara i udaraljkaša Borne Šercara uživamo uz carpacciu od brancina, juhi od maruna, rižotu od svježih vrganja s dimljenim pačjim prsima i pasuticama s istarskom kobasicom, janjetini pirjanoj u malvaziji… Sve, dakako, uz čašicu nagrađivane istarske malvazije. Prije rastanka razgledavamo izloženo specijalno izdanje lani lansiranog Defendera 130 Outbound. S karoserijom dugom 5,36 metara, ali samo pet umjesto uobičajenih osam sjedala, ali zato pretincima prepunim prtljažnikom dugim čak 1,27 metara (1329 litara).
Prije odlaska obišli smo još tartufe Karlić u Paladinima kraj Buzeta. Bijeli i crni tartufi, podzemne gomoljaste gljive koje se smatraju vrhuncem gastronomije, pronađeni u području Motovunske šume smatrani su najkvalitetnijim tartufima Istre, premda je jedno od najizdašnijih nalazišta bilo na dnu današnjeg jezera Butoniga. I dalje ih pronalaze specijalno dresirani psi
