JAEGER-LECOULTRE REVERSO TRIBUTE ENAMEL HIDDEN TREASURES – TRI SATA PRIČAJU FASCINANTNU PRIČU O TRI ZAGUBLJENE SLIKE

Kolekcija Reverso Tribute po svojim je stilskim detaljima najbliža originalima iz tridesetih godina prošlog stoljeća, a u ova tri nova sata prepoznatljiva jednostavnost brojčanika naglašava suptilnu ljepotu pozadine guillochéa. Boja svakog brojčanika – različita nijansa plave ili zelene – nagovještava boje emajliranog blaga skrivenog na poleđini, dok je suzdržani dizajn u kontrastu s bogatstvom i detaljima minijaturnih umjetničkih djela.

Tri reproducirane slike predstavljaju tri glavna pravca zapadne umjetničke tradicije, od Courbetovog realizma iz 19. stoljeća, preko Van Goghovog postimpresionizma, do izražajnog i eksperimentalnog duha Klimta i bečke secesije. Kako bi počastili jedinstvenu sposobnost Reversa da sakrije ili otkrije umjetničko blago stvoreno na njegovoj poleđini, istraživači su identificirali su tri prekrasne slike koje su dugi niz desetljeća bile skrivene od svijeta; pretpostavljalo se da su zauvijek izgubljene dok ih nisu ponovno otkrili.

Gustave Courbet – Pogled na jezero Léman (1876.)

Prognan iz svoje rodne Francuske 1873. godine, Gustave Courbet se nastanio u blizini Veveya, na obali Ženevskog jezera, gdje su ga nadahnuli stalno promjenjivi pogledi na vodu. U ovom prekrasnom atmosferskom djelu, Courbet je uhvatio kretanje oblaka i sunčeve svjetlosti na površini jezera.

Reproducirajući glavni dio rada za Reverso Tribute Enamel Hidden Treasures, Jaeger LeCoultreov majstor emajliranja savršeno je uhvatio nježnu paletu boja, fine detalje i evokativnu atmosferu originala. Nježni tonovi slike savršeno su nadopunjeni blistavim kućištem od bijelog zlata i suptilnom guilloché teksturom riblje kosti maglovitog sivo-plavog brojčanika.

Vincent Van Gogh – Zalazak sunca na Montmajouru (1888.)

Nakon preseljenja na jug Francuske 1888., Van Gogh je eksperimentirao s novim stilovima vizualnog izražavanja. Naslikan izravno iz života u ljetnoj večeri, Sunset at Montmajour primjer je umjetničke potrage da prirodu prikaže na nove načine, hvatajući prepoznatljivu vegetaciju Provanse i bogate boje “zlatnog sata”, neposredno prije zalaska sunca.

Za Reverso Tribute Enamel Hidden Treasures, Jaeger-LeCoultreov majstor za emajliranje vjerno reproducira snažan osjećaj perspektive originala, kao i učinak umjetnikovih karakterističnih poteza kistom i teškog impasta. Prepoznatljiva nijansa zelenog emajla odabrana za sunray guilloché brojčanik daje elegantan kontrapunkt bogatim zlatnim tonovima slike.

Gustav Klimt – Portret dame (1917.)

Naslikan dana prije Klimtove smrti, Portret dame jedini je poznati “dvostruki” portret bečkog umjetnika, naslikan preko ranijeg djela. Klimt se ludo zaljubio u mladu ženu koja mu je postala muza, a onda je iznenada umrla. Pokušavajući ublažiti bol svog gubitka, preslikao je njezin portret novim, druge dame.

Reproduciran u minijaturi na stražnjoj strani kućišta Reverso Tribute Enamel Hidden Treasures, portret ima sanjivu, Klimtovu kvalitetu. Elegantna poza subjekta i moderna odjeća reproducirani su do savršenih detalja, a zeleni tonovi pozadine stvaraju iluziju dubine, baš kao i na originalu. Zeleni brojčanik, ukrašen grand feu emajlom preko finog guilloché uzorka, dočarava luminiscentnu kvalitetu pozadine portreta.

Emajliranje – bogata tradicija u Jaeger-LeCoultreu

Umjetnost emajliranja ima dugu povijest u La Grande Maisonu, koja datira još od džepnih satova iz kraja 19. stoljeća. Prvi poznati Reverso s emajliranim stražnjim dijelom je model koji je naručio klijent 1936. godine, a na poleđini se nalazi portret s delikatnim detaljima za koga se smatra da je Maharani.

Nakon što je devedesetih godina uspostavio vlastiti atelje za emajliranje, Jaeger-LeCoultre je 1996. počeo reproducirati djela velikih umjetnika iz Europe i Azije u malim razmjerima pozadine kućišta Reverso satova.

Reproducirati sliku u emajlu na stražnjoj strani kućišta sata predstavlja nekoliko izazova. Vještina emajlera kao crtača ne samo da mora biti jednaka vještini izvornog umjetnika, već mora biti svedena na malen razmjer. Štoviše, boja se mora kontrolirati kako bi točno odgovarala izvornom umjetničkom djelu – a opet, priroda pigmenta cakline znači da se ishod nakon pečenja ne može točno predvidjeti. To je pitanje obrtničke prosudbe, temeljene na dugogodišnjem iskustvu.

Reprodukcija Courbetovog i Van Goghovog rada predstavljala je poseban izazov: oba su umjetnika koristila teški impasto, pri čemu se boja nanosi toliko gusto da je podignuta iznad površine platna. Budući da se ova tehnika, naravno, ne može kopirati s caklinom, emajlist je morao stvoriti iluziju tehnike. S druge strane, luminiscentna kvaliteta grand feu emajla daje mu posebnu prednost u odnosu na ulje na platnu: naginjanje emajlirane površine da uhvati svjetlost otkriva neočekivanu dubinu i nijanse.